SPOLNOZDRAVLJE

Spolno zdravlje

Spolno prenosive bolesti (SPB)
HOME

Virusni hepatitisi

Što su virusni hepatitisi?

Virusni hepatitisi su grupa zaraznih bolesti  s afinitetom prema jetrenom tkivu uzrokovano različitim tipovima virusnog hapetitisa (A, B, C, D, E ). Infekcija bilo kojim tipom virusa uzrokuje upalne promjene jetre i manje ili veće oštećenje jetrenih stanica. 

Kako se prenose virusni hepatitisi?

Hepatitis A i E najčešće se prenose zaraženom vodom i/ili hranom te više nisu uobičajena pojava u našem području. Ostali se tipovi hepatitisa mogu prenijeti na nekoliko načina; od zaražene majke na dijete,tijekom trudnoće i poroda, spolnim odnosom sa zaraženom osobom te u kontaktu s krvlju ili krvnim produktima zaražene osobe. Hepatitis D nalazi se jedino kod osoba koje su već zaražene hepatitisom B. Hepatitis B prenosi se kontaktom s krvlju ili ostalim tjelesnim tekućinama (npr. slina, sjemena i vaginalna tekućina) zaražene osobe. Može se prenijeti s majke na dijete tijekom poroda.

Hepatitis C se prvenstveno prenosi kontaktom krvnog sustava s krvlju zaražene osobe. U rijetkim slučajevima može doći do prijenosa određenim seksualnim ponašanjima te tijekom poroda.

Simptomi virusnih hepatitisa

Simptomi i tijek bolesti mogu biti različite težine. U jedne trećine oboljelih simptomi bolesti prođu nezapaženo, u jedne se trećine infekcija očituje kao nekarakteristična, blaga, gripi slična bolest koja se rijetko točno dijagnosticira. Tek jedna trećina razvije potpunu sliku hepatitisa s gubitkom apetita, mučninom, bolovima u trbuhu, tamnom mokraćom, povraćanjem, povišenom temperaturom i karakterističnim žutilom sluznica (osobito bjeloočnica) i kože.

Raširenost virusnih hepatitisa

Prevalencija hepatitisa B najveća je u subsaharskoj Africi te istočnoj Aziji (5-10% stanovništva). Hrvatska spada u zemlje niske prevalencije. Hepatitis C raširen je diljem svijeta, ali najviše su zahvaćene regije Afrike te središnje i istočne Azije. Pripadnici određenih skupina (npr. osobe koje konzumiraju droge intravenozno) pod povećanim su rizikom. Postoje različiti genotipovi HCV virusa te njihova raširenost varira ovisno o regiji. U Hrvatskoj se u posljednjih pet godina godišnje registrira oko 150 hepatitisa B i 190 hepatitisa C (asimptomatskih nositelja virusa i akutno oboljelih od hepatitisa zajedno). 

Dijagnostika virusnih hepatitisa

Dijagnostika virusnih hepatitisa provodi se testovima iz krvi ili oralne tekućine. Neki od ovih testova mogu otkriti antigene hepatitisa, a to su dijelovi određenih virusa. No češće se otkrivaju posebna protutijela, a to su molekule u imunološkom sustavu domaćina koje napadaju specifične antigene. Protutijela se ne moraju pojaviti tjednima ili mjesecima nakon što se razvio hepatitis, tako da ako se ispitivanja provedu prerano, ona možda neće otkriti antitijela čak i kad je osoba zaražena. Protutijela su također prisutna i dalje nakon oporavka, tako da pozitivni test na protutijela može upućivati na raniju infekciju, ali ne može uvijek odrediti je li infekcija aktivna u trenutku testiranja.

Kako virusni hepatitisi mogu utjecati na moje zdravlje?

Osobe s kroničnim hepatitisom B tijekom bolesti mogu imati periode poboljšanja i pogoršanja do propadanja funkcije jetre. Krajnja posljedica može biti ciroza jetre. Važno je istaknuti da kronični hepatitis B povećava rizik za karcinom jetre za oko 200 puta. Više od 90% odraslih osoba prirodnim se putem oporavi od ovog virusa tijekom početne akutne faze unutar jedne godine od infekcije. Većina odraslih koji su preboljeli hepatitis B razvije doživotni imunitet, ali je važno upozoriti da određeni broj osoba (u nas prosječno 1%) ostaju kronični nositelji virusa (dugotrajno, pa i doživotno). Takve su osobe trajni izvor zaraze za okolinu i u njih se često razvija kronična upala jetre (kronični hepatitis) koji može prijeći u cirozu ili karcinom jetre. 

Liječenje virusnih hepatitisa

Nema specifičnog tretmana za akutni hepatitis B pa je skrb uglavnom usmjerena na simptomatsko liječenje. Za liječenje kroničnog hepatitisa B dostupni su antivirusni lijekovi koji mogu usporiti razvoj ciroze i spriječiti pojavu raka jetre. Kod većine ljudi liječenje ne dovodi do izlječenja infekcije hepatitisom B nego  do suzbijanja replikacije virusa te ga je obično potrebno dugotrajno primjenjivati. Nažalost, ne postoji poseban lijek ili tretman za akutni hepatitis B. Hepatitis C ne zahtijeva u svim slučajevima liječenje jer imunološki sustav kod nekih osoba sam razriješi infekciju. U slučajevima kroničnog hepatitisa C kad je liječenje potrebno, njime se nastoji iskorijeniti virus iz organizma. Osobe s različitim genotipovima različito reagiraju na liječenje, pri čemu neki reagiraju uspješnije od drugih. Liječenje često uključuje kombinaciju pegiliranog interferona i ribavirina, te su u sve češćoj upotrebi izravno djelujući antivirusni lijekovi, sa i bez interferona koji su se pokazali učinkovitijima, trajanje liječenja je njihovom upotrebom skraćeno te imaju manje nuspojava, ali je i njihova cijena visoka te nisu svima dostupni.

Prevencija virusnih hepatitisa

Postoji cjepivo za hepatitis A koje se preporuča u slučaju putovanja u zemlje u kojima je rizik od infekcije hepatitisom A povećan. Možete smanjiti rizik od izlaganja prakticiranjem dobrih higijenskih navika, osiguravanjem dobrih zdravstvenih uvjeta te izbjegavanjem konzumiranja vode iz potencijalno nesigurnih izvora. Za zaštitu od hepatitisa B također postoji cijepljenje, koje se u Hrvatskoj provodi u redovitom programu za učenike šestog razreda osnovne škole, te za visoko rizične skupine (ponajprije za zdravstvene djelatnike i korisnike droga). Cijepljenjem se postiže vrlo dobar stupanj zaštite, što osim utjecaja na pojavu hepatitisa B utječe i na obolijevanje i od kroničnih i zloćudnih bolesti jetre. Ukoliko nisi cijepljen/a, koristi kondome i izbjegavaj dijeljenje igala ili predmeta kao što su četkice za zube, grickalice za nokte ili žileta sa zaraženom osobom kako bi se smanjila vjerojatnost izlaganja. Također izbjegavaj tetoviranje ili stavljanje piercinga u neovlaštenim salonima. Djeca koju su rodile majke zaražene hepatitisom B trebala bi se cijepiti unutar 12 sati od rođenja, kako bi se spriječila infekcija koja bi se vjerojatno  razvila u kronični hepatitis B.

OSTALI ČLANCI KATEGORIJE