HIV/AIDS

Što je HIV?

HIV je virus humane imunodeficijencije, retrovirus koji u slučaju neliječene infekcije uzrokuje AIDS.  AIDS (engl.) i SIDA (franc.) skraćenice su za sindrom stečenog nedostatka imuniteta. Virus uzrokuje slabost i nesposobnost obrambenog sustava organizma. HIV bolest je kronični progresivni proces koji počinje ulaskom virusa HIV-a u organizam, pa tijekom vremena (u odraslih prosječno 10 godina) dolazi do postupnog uništavanja imunološkog sustava. Domaćin tijekom infekcije postaje ranjiv i obolijeva zbog komplikacije oportunističkih infekcija i malignoma. Osoba zaražena HIV-om osjeća se do razvoja AIDS-a najčešće dobro, ne primjećuje promjene zdravlja i nema specifične izvanjske znakove infekcije. Jedini način utvrđivanja infekcije u toj fazi jest testiranje na HIV.

Kako se HIV prenosi?

Virus HIV-a prisutan je u ovim tjelesnim tekućinama: krvi, sjemenoj tekućini (ejakulatu, preejakulatu) te vaginalnom sekretu. Udio onih koji su se zarazili upotrebom nesterilnog pribora za injektiranje droga je oko 6%. Rizik za HIV infekciju veći je u slučajevima spolnih odnosa muškaraca s osobama istog ili oba spola, uporabe nesterilnog pribora za injektiranje droga, većeg broja spolnih partnera, prisutnosti druge spolno prenosive bolesti, seksualnih aktivnosti povezanih s kupovanjem ili prodavanjem seksualnih usluga, nezaštićenih spolnih odnosa u zemljama s visokom učestalošću HIV infekcije, te kod stalnih partnera osoba s rizičnim ponašanjem.

HIV se prenosi: nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom (u najveći rizik se svrstava nezaštićeni analni spolni odnos zbog najosjetljivije sluznice, a kao rjeđi načini prijenosa slijede vaginalni i oralni), razmjenom igala, šprica ili pribora sa zaraženim osobama pri uzimanju droga, sa zaražene majke na njezino dijete prije, za vrijeme ili nakon poroda (dojenjem).

Simptomi HIV-a

Akutna HIV infekcija javlja se u 30-50% slučajeva nakon 3. do 6. tjedna od trenutka infekcije. Javljaju se simptomi koji podsjećaju na gripu ili infektivnu mononukleozu. Bolest obično traje od 7 do 21 dana. Češći simptomi koji se povezuju s HIV infekcijom su: 

• oteklina limfnih čvorova (osobito na vratu i pazuhu)
• jak zamor (koji traje više tjedana bez očitih razloga)
• neočekivani gubitak tjelesne težine (više od 4.5 kg u 2 mjeseca)
• dugotrajni proljev (bez vidljivih razloga)
• gljivične infekcije usta
• kratkoća daha i suhi kašalj koji duže traje 
• vrućica i znojenje
• bolesti kože – ružičaste ili purpurne mrlje koje se pojavljuju na koži, uključujuću i usta i vjeđe (obično su tvrde i nalik na modrice).

Raširenost HIV-a

HIV zahvaća različitu populaciju u različitim dijelovima svijeta, ovisno o socijalnim i ekonomskim razlozima koji uvjetuju dominantni put prijenosa. U Hrvatskoj je od 1985. kada je zabilježen prvi slučaj zaraze HIV-om do kraja 2017. ukupno zabilježeno oko 1540 osoba kojima je dijagnosticirana HIV infekcija, od kojih je oko 500 razvilo AIDS, a oko 262 ih je umrlo od posljedica AIDS-a. Vidljiv je i lagani pad u trendu obolijevanja od AIDS-a i broju smrti, između ostalog zahvaljujući učinkovitoj i svima dostupnoj antivirusnoj terapiji, koja se u Hrvatskoj koristi od 1997. godine. Odnos zaraženih muškaraca i žena je 5:1. Najveći broj infekcija registriran je u dobnoj skupini od 25 do 39 godina. Najčešći put prijenosa HIV infekcije u Hrvatskoj je spolnim odnosom bez zaštite. Gotovo 90% ukupnog broja oboljelih zarazilo se nezaštićenim spolnim odnosom. 

Dijagnostika HIV-a

Dijagnoza HIV-a postavlja se testiranjem na HIV. Postoje neka HIV indikatorska stanja na temelju kojih liječnici mogu preporučiti testiranje na HIV te testiranjem možeš saznati svoj HIV status. Zahvaljujući postojanju brojnih preventivnih i edukacijskih programa u svijetu i kod nas kojima se nastoji smanjiti širenje spolno i krvlju prenosivih zaraznih bolesti, broj dobrovoljnih testiranja u Hrvatskoj, iako i dalje relativno malen, postepeno raste. Osim u brojnim zdravstvenim institucijama (mreža centara zavoda za javno zdravstvo i HZJZ-a, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“), dobrovoljno i anonimno savjetovanje i testiranje dostupno je i u zajednici, kao nadogradnja zdravstvenom sustavu. Pravovremeno testiranje omogućuje ranu dijagnozu, uspješnije liječenje, smanjuje rizik od ozbiljnih zdravstvenih komplikacija te pomaže u sprečavanju prijenosa. Prema izvješću ECDC iz 2014., svaka druga osoba u Europi s dijagnosticiranim HIV-om dijagnosticirana je u tzv. kasnoj fazi, odnosno već ozbiljno narušenog imuniteta. To se događa jer infekcija HIV-om najčešće nema jasno vidljivih simptoma, što ima negativan utjecaj i na zdravlje osobe i na uspjeh i troškove liječenja, a također predstavlja i podlogu za širenje epidemije. Proširenje dobrovoljnog savjetovanja i testiranja na HIV u zajednici jedan je od najučinkovitijih načina za omogućavanje saznavanja HIV statusa na vrijeme. Dijagnostika počinje procjenom rizika nakon čega slijedi testiranje iz krvi ili oralne tekućine kojim se  otkriva prisutnost antigena i/ili protutijela na HIV te se provodi ostala dijagnostika ukoliko se poslije pokaže potrebnom.

Što HIV znači za moje zdravlje?

Nekad zastrašujuća i smrtonosna infekcija danas je kronična bolest. Najveći rizik je neznanje. Danas moderna medicina i dostupnost kvalitetnih lijekova osiguravaju dug, radno sposoban i kvalitetan život osobama oboljelima od HIV-a. Znanje svog HIV statusa u što ranijoj fazi značajan je faktor zdravog života, stoga se ne oslanjaj na sreću, testiraj se ako si u riziku. HIV-infekcija još uvijek, nažalost, često rezultira stigmom i strahom onih koji s njom žive – zaraženih osoba te njihovih najbližih. Događalo se i da saznanje o infekciji rezultira gubitkom socio-ekonomskog statusa, zaposlenja, dohodaka, udomljenja, smanjenjem mobilnosti te uskraćivanjem potrebne zdravstvene skrbi. Stoga se velik broj osoba zaraženih HIV-om u nas iz navedenih razloga odlučuje za šutnju. Upravo s HIV/AIDS-om povezana stigma čini ovu bolest drugačijom od drugih kroničnih i potencijalno po život opasnih bolesti. 

Liječenje HIV-a

Zasad ne postoje lijekovi koji mogu izliječiti zarazu, odnosno eliminirati HIV iz tijela. No postoji vrlo djelotvorno antivirusno liječenje (HAART) kojim se suzbija umnožavanje HIV-a, tj. smanjuje se količina virusa na nemjerljivu količinu, oporavlja oštećeni imunitet, sprečava pojava bolesti koje označavaju nastup AIDS-a (oportunističkih infekcija) te znatno produljuje život. Liječenje se provodi kombinacijom više lijekova, a za uspjeh liječenja iznimno je važno stalno uzimati lijekove. Jedino dosljednim uzimanjem lijekova postiže se nemjerljiva količina virusa u krvi uz postupan oporavak imunološkog sustava. Oboljeli od HIV/AIDS-a liječe se u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu, koja je Referentni centar za liječenje zaraze HIV-om u Hrvatskoj.  

Prevencija HIV-a

Prevencija HIV bolesti uključuje informaciju, edukaciju i testiranje. Mala je vjerojatnost da se HIV-om zarazite nekim nesretnim slučajem na koji niste mogli utjecati, a mnoga veća da infekciju dobijete zbog rizičnog ponašanja. Odgovornim, nerizičnim ponašanjem postiže se djelotvorna zaštita te se vjerojatnost infekcije svodi na najmanju moguću mjeru. Djelotvorne preventivne mjere uglavnom se jednostavno primjenjuju, a najvažnije je izbjegavanje seksualnih odnosa izvan veze temeljene na uzajamnom povjerenju, pravilna uporaba kondoma, izbjegavanje korištenja droge intravenozno, izbjegavanje seksualnih odnosa u stanju opijenosti alkoholom ili drogama koji smanjuju sposobnost rasuđivanja i povećavaju vjerojatnost neodgovornog spolnog ponašanja, korištenje mjera zaštite i zaštitne opreme (rukavica, naočala, maske i dr. ) prilikom rukovanja krvlju, organima ili tjelesnim izlučevinama u profesionalnom doticaju s potencijalno zaraženim osobama i materijalom.