GINEKOLOŠKI PREGLEDI I SPOLNO PRENOSIVE BOLESTI
Seksualno aktivnoj djevojci i ženi preporuča se redovite, preventivne ginekološke preglede i Papa test obavljati prema savjetu liječnika ovisno o nalazu i utvrđenom stanju, što može biti jednom godišnje. Također, ako postoje sumnja ili simptomi spolno prenosive bolesti, treba potražiti savjet liječnika radi što ranijeg otkrivanja i liječenja.
Što uključuje ginekološki pregled?
Osnovni ginekološki pregled uključuje: pregled na ginekološkom stolu, uzimanje uzoraka za tzv. Papa test i ginekološki ultrazvučni pregled.
Prvi ginekološki pregled
Prvi ginekološki pregled, ako ne ranije (zbog eventualnih problema s menstruacijskim ciklusom, nedefiniranih bolova u trbuhu, dermatoloških tegoba za koje dermatolog procijeni kako bi mogle imati podlogu i u poremećajima spolnih hormona i drugo), žena bi trebala obaviti kada postane spolno aktivna (nakon prvog spolnog odnosa), što je u Hrvatskoj prosječno oko 17. godine života (u prosjeku, prema nizu istraživanja, mladi u Hrvatskoj stupaju u spolne odnose oko 17. godine).
Ginekološki pregled u slučaju simptoma spolno prenosivih bolesti ili sumnje na spolno prenosivu bolest
Svaki liječnički pregled, pa tako i ginekološki, počinje s anamnezom i jednostavnim pretragama, koje se u slučaju potrebe proširuju na složenije i kompliciranije, kako bi se otkrio pravi uzrok i započelo odgovarajuće liječenje.
Infekcije spolnih organa mogu biti uzrokovane bakterijama, virusima, gljivama, protozoama i parazitima, a uputno je dokazati ih mikrobiološkom pretragom kako bi se odredila ciljana terapija.
Ovisno o tegobama koje navodi pacijentica (npr. pojačan iscjedak, svrbež spolovila, bol, nelagoda pri spolnom odnosu, promjene na koži i sluznici spolnog područja), a na temelju ginekološkog pregleda i nalaza Papa testa, ginekolog će po potrebi odrediti terapiju i/ili daljnje pretrage.
Ginekološki pregled u primarnoj zdravstvenoj zaštiti obično se sastoji od fizikalnog pregleda (vizualni pregled, manualna palpacija) ženskih spolnih organa i uzimanja obriska za Papa test.
Ginekološkim pregledom mogu se uočiti neke promjene na vanjskim i unutarnjim ženskim spolnim organima (npr. promjene na koži i sluznici vanjskog spolovila, krvarenja, prisustvo patoloških tvorbi, neke anomalije itd.). Bilo kakva abnormalnost ili bolnost pri pregledu zahtijeva daljnju dijagnostičku obradu.
Papa test je citološka pretraga na kojoj se temelji probir i rano otkrivanje raka vrata maternice. Sastoji se od pregleda stanica tkiva i može pokazivati prisutnost upalnih promjena i promjena u izgledu i strukturi stanica (CIN I, II ili III). Test se sastoji od uzimanja brisa stijenke vrata maternice i rodnice tijekom ginekološkog pregleda (u vrijeme kad žena nema menstruaciju), te analize uzorka u citološkom laboratoriju gdje se pod mikroskopom traže promijenjene stanice. Vezano uz mikrobiološku dijagnostiku, Papa test može ukazivati na prisutnost nekih mikroorganizama i infekcija: Bacillus vaginalis, Virus herpes simplex, Trichomonas vaginalis, Candida albicans, Actynomices, bakterijske vaginoze, klamidijske infekcije, infekcije HPV-om. No, iako Papa test može i dokazati prisutnost nekih mikroorganizama (Bacillus vaginalis, Trichomonas), ne pruža konačnu dijagnozu te je potrebna dodatna mikrobiološka dijagnostika.
Nakon uzimanja brisa, u laboratoriju se uzorak obrađuje i priprema za mikroskopsku analizu. Liječnik specijalist citolog analizira stanice pod svjetlosnim mikroskopom. Ako je nalaz uredan, u razmazu se nalaze normalne stanice i nema znakova upale, te tada ne treba raditi daljnje pretrage. Ako se u razmazu nađu abnormalne stanice (CIN I, II ili III) i/ili znaci upale, ginekolog će odrediti još neku dijagnostičku pretragu (mikrobiološke pretrage, kolposkopija, biopsija, itd.), te odrediti odgovarajuće liječenje.
HPV, humani papilomavirus, značajan je za spolno zdravlje jer dugotrajna infekcija visokorizičnim tipovima može uzrokovati premaligne promjene, rak vrata maternice i rak drugih sijela. HPV se prenosi spolnim kontaktom i nespolnim kontaktom zaražene kože ili sluznice s kožom ili sluznicom. Infekcija HPV-om može uzrokovati na koži i sluznicama u anogenitalnom području genitalne bradavice (kondilome) ili promjene na tkivu koje se vide tek pod povećanjem (kolposkopijom ili vulvoskopijom). Danas je poznato preko 100 različitih tipova HPV-a koji se svrstavaju u skupine niskog i visokog malignog potencijala. Dugotrajna infekcija visokorizičnim tipovima HPV-a glavni je uzročnik zloćudnih bolesti vrata maternice. Nakon što citološka analiza Papa razmaza ukaže na prisutnost HPV-a, prvi korak je učiniti tipizaciju HPV-a kako bi se odredilo kojoj skupini rizika pripada, te u slučaju promjena na stanicama, biopsiju i analizu tkiva na mjestu promijenjenih stanica. Kolposkopija vrata maternice, uz nalaz Papa testa, pokazuje ima li promjena na stanicama koje oblaže vrat maternice uzrokovanih HPV infekcijom. Ako virus nije izazvao promjene na stanicama, daljnji postupak sastoji se od redovitih kontrola uz Papa test i, prema potrebi, kolposkopije. U slučaju da se uz prisutnost HPV-a uoči i neka od promjena na stanicama, postupak će ovisiti o stupnju promjena. HPV je unutarstanični mikroorganizam i uklanja se uništavanjem stanica, odnosno tkiva u kojima se virus nalazi. Premaligne promjene vrata maternice uzrokovane HPV-om mogu se liječiti uklanjanjem zone promjena elektrokoagulacijom, laserom, krioterapijom, kirurškom konizacijom vrata maternice itd. Genitalne bradavice (šiljasti kondilomi) uklanjaju se raznim metodama (premazivanjem kemijskim sredstvima, krioterapijom, elektrokoagulacijom, ekskohleacijom itd.).
Spolno prenosive infekcije kao i promjene stanica grlića maternice uzrokovane HPV infekcijom danas je moguće uspješno liječiti bilo konzervativnom terapijom (antibiotici, vaginalete i sl.), bilo manjim operativnim zahvatom. U slučaju liječenja spolno prenosivih bolesti, liječenje istovremeno treba obuhvatiti i partnera.
U slučaju sumnje na prisustvo infekcije spolnih organa, potrebno je učiniti mikrobiološke pretrage (uzimanje briseva iz grlića maternice na aerobne i anaerobne bakterije, klamidiju, mikoplazmu, ureaplazmu, HPV…). Pojedini uzročnici infekcija kao što su Trichomonas vaginalis, Candida i Gardnerella, mogu se vrlo jednostavno otkriti pregledom nativnog preparata vaginalnog sekreta pod mikroskopom. Kako bi se utvrdila prisutnost drugih mogućih uzročnika (bakterije, klamidija, mikoplazme, virusi), treba uzeti vaginalni i cervikalni obrisak. U slučaju simptoma mokraćnog sustava (bol i pečenje pri mokrenju, učestalo mokrenje) potrebno je učiniti i analizu mokraće i urinokulturu s brojem klica i antibiogram.
Ovisno o utvrđenim uzročnicima infekcije određuje se liječenje, koje se može sastojati od primjene odgovarajućih antibiotika u obliku oralne (tablete) i/ili lokalne (vaginalete) primjene.
Testiranje na uzročnika nekih spolno prenosivih bolesti (hepatitis B i C, sifilis, HIV) provodi se serološkim pretragama uzorka krvi. Nakon uzimanja male količine venske krvi, u laboratoriju se uzorak analizira na prisustvo specifičnih antitijela koje proizvodi organizam u slučaju infekcije i to je indirektni dokaz infekcije kod testirane osobe.
Preventivni ginekološki pregledi
- Seksualno aktivna mlada djevojka i žena (u dobi do 24 godine) treba ići kod liječnika na Papa test onoliko često koliko joj je to preporuči liječnik s obzirom na stanje i nalaz, što može biti i jednom godišnje.
- Žene u dobi od 25 godina i starije s urednim Papa nalazom bit će pozivane na preventivni pregled koji uključuje Papa test svake tri godine.
Članak je preuzet sa sljedećeg linka