ISKUSTVA GLEDANJA PORNOGRAFIJE – ANALIZA ANKETE SPOLNOG ZDRAVLJA
Današnji mediji omogućili su pornografskim sadržajima da su ljudima dostupniji više nego ikad prije. Pornografija, koja je prema definiciji eksplicitni prikaz seksualnih aktivnosti s namjerom izazivanja seksualnog uzbuđenja, najviše se konzumira preko interneta, a druge forme mogu uključivati video sadržaje na CD-ima i DVD-ima te drugih medijskih oblika (poput knjiga, časopisa, stripova i sl.).
Ubrzani razvoj pornoindustrije brži je od razvoja znanosti koja istražuje odrednice i uzročno-posljedične veze na život osoba koji se izlažu takvim sadržajima. U želji da steknemo bolji uvid u ponašanja i stavove na tu temu kod mladih, napravili smo anketu o iskustvima s gledanjem pornografije i postavili je na aplikaciju Spolno zdravlje.
Ovim putem zahvaljujemo osobama koje su pristupile anketi te nam time pružile bolji uvid u ponašanja mladih. Rezultate možete pronaći u daljnjem tekstu.
Anketi je pristupilo 40 sudionika, 20 muških i 20 ženskih. 80 % sudionika spolno je aktivno. 58 % sudionika izjasnilo se kako osjeća privlačnost prema pripadnicima isključivo suprotnog spola, 35 % sudionika prema oba spola, a 10 % sudionika prema pripadnicima svog spola.
Pripadnost dobnim kategorijama je raznolika, a najviše sudionika (njih 38 %) pripada dobnoj skupini 20-24 godina starosti. Prvo iskustvo s pornografskim video sadržajima događa se pri ulasku u pubertet – čak 70 % sudionika vidjelo je prvi pornografski sadržaj do 14. godine života.
Najčešće korišteni uređaj za gledanje pornografije je pametni telefon koji koristi 78 % sudionika, a većina sudionika gledanje pornografije ne smatra štetnim za svoj spolni život – 45 % sudionika to iskustvo ocjenjuje kao pozitivno za spolni život, 37 % njih smatra da nema utjecaja, a 17 % njih smatra gledanje pornografije i pozitivnim, i negativnim iskustvom. Neki sudionici primili su pornografski sadržaj protiv svoje volje (30 %).
Najviše sudionika pornografske sadržaje gleda nekoliko puta mjesečno (njih 38 %), a 25 % sudionika navodi da ih gleda jednom mjesečno ili rjeđe.
Prvo izlaganje pornografskom sadržaju najčešće se događa pronalaskom na internetu ili pokazivanjem od strana vršnjaka/inje. TV je također jedan od zastupljenijih načina pristupa prvom pornografskom sadržaju.
Podaci nam govore o dostupnosti pornografije unatoč mjerama opreza na pornografskim stranicama (primjerice, obvezna punoljetnost), te svjedoče o potrebi bolje edukacije roditelja o korištenju modernih tehnologija. Sva djeca koja pristupaju internetskom sadržaju vrlo dobro moraju poznavati osnovna načela sigurnog surfanja u čemu važnu ulogu imaju roditelji, školski sustav i kultura u kojoj se nalaze. U praksi je znatno otežan pristup informiranju o spolnom zdravlju i spolnosti općenito – škole podučavaju većinom o činjenicama i često ne nude razvoj trajnih vještina, u obiteljskim zajednicama razgovori o spolnosti često nisu dobrodošli, a liječnicima se ljudi često izbjegavaju obraćati vezano za te teme, osim u slučaju pojave simptoma ili neke druge situacije koja iziskuje zdravstvenu intervenciju. Zaključak je da su mladi često prepušteni sami sebi u educiranju o spolnom zdravlju. S obzirom na dostupnost internetskih sadržaja, te ugodnost njihove konzumacije zbog omogućavanja privatnosti i anonimnosti, mladi mogu pretraživati što god žele (internet je zaista najčešće korišten izvor informacija o spolnom zdravlju, prema rezultatima druge ankete „Razgovor o spolnosti“). Međutim, mladi koji nemaju percepciju dostupnosti drugih izvora, te o seksualnosti uče isključivo na internetu i gledajući pornografske sadržaje mogu razviti iskrivljenu sliku toga što seksualnost jest. Tako se grade uvjerenja za spolne odnose koja nisu točna, a mogu utjecati na kvalitetu budućeg spolnog života. Primjer takvih uvjerenja je da je u redu nastaviti sa seksualnim odnosom (ili barem nastaviti sa udvaranjem) nakon što je osoba rekla „ne“, jer se u mnogo pornografskih filmova odbijanje spolnog odnosa predstavlja kao – nisi me dovoljno nagovarao/la. Normaliziranje agresije i idealizacija čina spolnog odnosa također mogu negativno utjecati na sliku o spolnim odnosima. Naši podaci ukazuju na to da jako puno ljudi gleda pornografske filmove. Kako kontrolirati rizične čimbenike gledanja pornografskih filmova?
Teško je izdvojiti koje su točno negativne posljedice gledanja pornografskih filmova, jer studije koje se tim temama bave ponekad daju različite rezultate. i S obzirom na nedostatak eksperimenata u tom području iz etičkih i metodoloških razloga nije moguće jasno zaključiti o uzročno-posljedičnoj vezi, no svakako je važno da pornografski film ne bude jedino sredstvo informiranja o spolnom aspektu ljudske prirode. Mladima se treba ponuditi pouzdana alternativa, poput razgovora s povjerljivim roditeljem, liječnikom ili savjetnikom za spolno zdravlje s kojim mogu razgovarati i kritički zaključivati o viđenom, a ne isključivo pasivno preuzeti iskustvo gledanja pornografskih filmova u vlastite ideje o spolnom svijetu. Nadalje, u pornografskim filmovima i dalje je popularno vidjeti ne korištenje kondoma prilikom penetracije. Mladima je potrebno osvijestiti činjenicu da su osobe koje glume u tim filmovima prethodno obvezno testirane, ali i da unatoč tomu, to nije dovoljno dobra zdravstvena zaštita. Mogu se prikazivati i scene nasilja snimljene tako da zaista nalikuju stvarnim događajima – i tu je važno upozoriti da je to samo gluma s vlastitom režijom. Takvi filmovi često relativiziraju nasilje, a mladima je važno slati nedvosmislenu poruku nulte tolerancije na nasilje. Jednako tako moraju razumijeti koncept pristanka na spolni odnos, a on je u tim filmovima pogrešno komuniciran. Roditelji imaju posebnu odgovornost, ne samo nakon što dijete uđe u pubertet i pokaže zanimanje za seksualne teme, već i u ranijoj dobi. Roditeljski angažman, odnosno pružanje ljubavi i topline, te podrška i ohrabrivanje autonomije djeteta usmjerava dijete na vjerovanje u vlastite kompetencije, sigurnije istraživanje svijeta i pozitivne obiteljske odnose.
Ovo se ujedno ostvaruje i ohrabrivanjem tema spolnosti i spolnog zdravlja u odnosu roditelj – dijete, što je primarno odgovornost roditelja. Roditelj je taj koji „otvara vrata“ za te teme tako što je prema djetetu neosuđujuć i prihvaća svoje dijete kao spolno biće, te ga ne prepušta da iskustveno istražuje o tim temama bez temeljite podrške i razvoja ostalih kompetencija kroz informiranje i poticanje kritičkog mišljenja. O tome smo već pisali i na našoj mobilnoj aplikaciji Spolno zdravlje, a ovdje je i link na članak pod imenom Zašto razgovarati s mladima o seksu.
Znanost za sada sigurno zna da je roditeljska uključenost u život djeteta zaštitni čimbenik za mnoge potencijalno rizične situacije u kasnijem životu te ima utjecaj na ranjivost zbog izloženosti seksualiziranim sadržajima. Roditelji trebaju prepoznati svoju važnost i razvijati podržavajuću obiteljsku klimu, autonomiju djeteta, te kulturu iskrenosti i podrške unutar obitelji kako bi povoljno utjecali na psihološko-emocionalni razvoj djeteta.
Izvori:
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI:
Posjetite edukativnu platformu Volim Zdravlje , naučite nešto novo, obnovite ili unaprijedite svoje znanje kroz online tečajeve:
HUHIV - Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa
Recenzija: prim. Tatjana Nemeth Blažić, dr.med., specijalist epidemiolog - Hrvatski zavod za javno zdravstvo