RAZGOVOR O SPOLNOSTI – PRVI KORAK ZA USVAJANJE ODGOVORNOG SPOLNOG PONAŠANJA

Razgovor o spolnosti – analiza ankete u aplikaciji Spolno zdravlje: S kim razgovarate o spolnosti? S kim dijelite svoja iskustva, brige, nedoumice i savjete u području spolnosti? Za koga mislite da bi vam mogao dati točnu informaciju kada nešto ne znate? Ova pitanja zanimaju stručnjake spolnog zdravlja koji imaju zadatak približiti primjerene i pouzdane izvore informacija svim zainteresiranim ljudima, a posebice mladima.

Obrazovni sustav pokazao se kao nedostatan, posebno za razvoj trajnih vještina odgovornog spolnog ponašanja. Razgovor o spolnosti izazovan je za svaku pojedinu osobu jer često su u društvu  takve teme tabu. Oklijevanje ili odbojnost prema takvim razgovorima nije samo prisutna u zajednici, već i u odnosu liječnika i pacijenata. Pacijenti izbjegavaju razgovore o spolnosti, najčešće iz osjećaja neugode – vrlo često bi trebali liječniku navesti rizična spolna ponašanja koja su prakticirali, te se boje osude. Postoji i određeno nerazumijevanje ili neosvještenost liječnika u liječničkoj ordinaciji za te teme. Primjerice, liječnici ponekad ne upućuju na specijalističke preglede i testiranja one osobe koje nemaju simptome nekih spolno prenosivih bolesti, stoga pacijenti ponekad predviđaju da neće dobiti cjelovitu skrb koju trebaju, te zato često i izbjegavaju razgovore o tome (primjerice, neće samoinicijativno predlagati preventivna testiranja dok se ne pojave simptomi). Također, liječnici obiteljske medicine, koji su liječnici prvog kontakta s pacijentom, često nemaju kapacitete, a nekad ni znanja, kako ordinaciju učiniti vidljivo dobrodošlom za te teme. Dodatno, već spomenuti obrazovni sustav u praksi provodi  svoje edukativne programe spolnog i reproduktivnog zdravlja samo kao informativne, odnosno faktografske lekcije u kojima se uči kao za ispit. Ta znanja često se ne integriraju u vještine odgovornog spolnog ponašanja, koje povećavaju šansu za kasnijom primjenom tih vještina u životu. Na kulturalnoj razini možemo zaključiti da postoji opće izbjegavanje osjetljivih razgovora o spolnosti.

Razgovori o spolnosti educiraju i stvaraju osjećaj podrške, te na taj način ostvaruju preduvjete prema zaštiti spolnog i reproduktivnog zdravlja. Takvi razgovori stvaraju otvoreno društvo u kojem pojedinci jasno izražavaju svoje brige na vrijeme i naša je misija raditi na tome da ne postoji problem obratiti se stručnjaku kada postoji neka briga.

Rezultati ankete o informiranju o spolnosti

O tome nastojimo saznati i razmijeniti informacije sa zajednicom na više načina. Jedan od načina je i anketom preko aplikacije Spolno zdravlje. Sudionike smo anketom pitali koje izvore informiranja smatraju najpouzdanijima, koje smatraju najugodnijima, a s kojima su se u prošlosti najviše informirali.  Tri su važne komponente koje nam služe da dobro razumijemo kako zajednica vidi različite izvore informacija – pouzdanost (jesu li informacije koje dobivam točne, provjerene, suvremene, jesu li dobivene znanstvenim putem?), ugodnost (je li mi ugodno s ovim izvorom informacija razgovarati o spolnosti i povjeriti svoje brige i nedoumice?), i iskustvo (jesam li se u prošlosti informirao/la kod ovog izvora informacija?). Anketu je riješilo 44 sudionika (29 žena i 5 muškaraca) od kojih 77 % sudionika navodi da je već imalo iskutvo prvog spolnog odnosa.

Koji izvori informacija su najugodniji, koji su najpouzdaniji, a s kojima ste se najviše informirali u prošlosti?

Izvori informacija koje smo ispitali su: vršnjaci/prijatelji iste ili slične dobi, prijatelji koji su stariji od sudionika, školski djelatnici/nastava, roditelji, braća/sestre/rođaci, liječnik/zdravstveni djelatnik, drugi stručnjak (npr. savjetnik u području spolnog zdravlja, nastavnik) i internet. Najugodniji izvor informacija su očekivano vršnjaci. Čak 43 % sudionika smatra vršnjake najugodnijim izvorom informiranja. Na drugom mjestu je internet kojeg smatra 23 % sudionika najugodnijim izvorom informiranja. Što se najpouzdanijih izvora tiče, na prvom mjestu je liječnik/zdravstveni djelatnik kojeg 41 % sudionika smatra najpouzdanijim izvorom, a na drugom mjestu su drugi stručnjaci spolnog zdravlja koje navodi 25 % sudionika kao najpouzdaniji izvor informiranja. Prema iskustvu, 36 % sudionika najviše se okretalo internetu za savjet vezan za spolno zdravlje, a na drugom mjestu prema iskustvu nalaze se vršnjaci koje navodi 23 % sudionika kao najviše kontaktirane izvore informiranja.

Gledajući prema pojedinom izvoru informacija, vršnjaci se smatraju ugodnima, no ne i pouzdanima. Prijatelji starije dobi ne smatraju se ni pouzdanima, ni ugodnima, niti mnogo sudionika izvještava o iskustvu razgovora o spolnosti s njima. Školske djelatnike ni jedan sudionik nije naveo kao ugodne ni pouzdane izvore informiranja. Roditelji su češće procijenjivani kao ugodni, nego kao pouzdani izvor informiranja, dok su liječnici za mnoge sudionike procijenjivani kao najpouzdaniji izvori informiranja (41 %), no samo 4 % sudionika njih smatra i najugodnijim izvorom informiranja. Internet je naveden kao najčešći izvor informiranja, te ga sudionici procijenjuju kao ugodan, no nešto manje pouzdan izvor informiranja.

Preporuke vezano uz različite izvore informiranja o spolnosti

Rezultati su donekle očekivani – dok je internet iznimno dostupno sredstvo, internetske sadržaje može uređivati bilo tko s pristupom na internet, stoga mogu biti i nepouzdani. Mobilna aplikacija Spolno zdravlje, kreirana u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i Gradom Zagrebom, nudi sadržaje koji su provjereni, točni i recenzirani od strane zdravstvenih stručnjaka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, te tako nudi odgovor na izazove nepouzdanosti internetskog informiranja. S druge strane, razgovori s vršnjacima su ohrabrivani jer mogu stvarati osjećaj podrške, ali je važno razumijeti da ne mogu biti zamjena za stručno savjetovanje koje može dati liječnik ili neki drugi stručnjak spolnog zdravlja. Obrazovni sustav treba stremiti tome da ih mladi percipiraju kao vrlo dostupne, točne i ugodne izvore informiranja o spolnom zdravlju. Rezultati pokazuju suprotno od toga. Također, roditelji trebaju teme spolnog i reproduktivnog zdravlja vidjeti kao dobrodošle u odnosu roditelj – dijete. Ako na tome ne radimo sustavno i ako na tome ne radimo svi, događa se da se mladi okreću vlastitom istraživanju i učenju na osobnim pogreškama. Želja za istraživanjem i eksperimentiranjem posebno je istaknuta u doba adolescencije, i zato je iznimno važno mladima ponuditi alate kojima mogu minimalizirati negativne posljedice rizičnih postupaka u istraživanju svoje spolnosti. Tome može doprinijeti detabuiziranje tema o spolnom zdravlju.

Zahvaljujemo svakoj osobi koja je svojim odgovorima doprinijela novim spoznajama o razgovoru o spolnosti. Nastavit ćemo s aktivnostima koje naše društvo i zajednicu otvaraju takvim temama kako bismo dugoročno doprinijeli stvaranju društva pozitivnih zdravstvenih ishoda poput smanjenja stope spolno prenosivih bolesti i neplaniranih trudnoća te usvajanja navika odgovornog spolnog ponašanja.

Posjetite edukativnu platformu Volim Zdravlje , naučite nešto novo, obnovite ili unaprijedite svoje znanjekroz online tečaj:

E-LEARNING: Kako razgovarati o spolnom zdravlju?

Možda će vas također zanimati:

• Najčešća pitanja o spolnom zdravlju
• E-LEARNING: Pritisak prvog spolnog odnosa
• E-LEARNING: Sram i spolno zdravlje

HUHIV - Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa

Recenzija: prim. Tatjana Nemeth Blažić, dr.med., specijalist epidemiolog - Hrvatski zavod za javno zdravstvo