ZAŠTO RAZGOVARATI S MLADIMA O SEKSU?

Mnogi roditelji izbjegavaju razgovor o seksu sa svojom djecom. Često misle da je još prerano za takav razgovor, neugodno im je voditi takav razgovor ili misle da bi mogli potaknuti djecu na ranija i rizičnija seksualna ponašanja. Zapravo, istraživanja pokazuju suprotno.  Pokazalo se da se djeca koja su više razgovarala s roditeljima o tim temama češće odgovorno spolno ponašaju.

Mladi koji s roditeljima razgovaraju o spolnim odnosima osjećaju se prihvaćenije zbog znanja i stavova koje imaju te manje istražuju o seksu iz nepouzdanih izvora (među vršnjacima ili na internetu). Rana rizična seksualna ponašanja često su odraz potrebe za eksperimentiranjem, istraživanjem vlastitih promjena i osjećaja koji se javljaju ulaskom u pubertet (i ranije). Ipak, ta ponašanja mogu imati negativne kratkoročne i dugoročne posljedice kao što su spolno prenosive infekcije, neplanirane maloljetničke trudnoće i razočaranja. Neliječene spolno prenosive infekcije mogu dovesti do dugotrajnih posljedica i različitih zdravstvenih komplikacija. Neke od ovih bolesti mogu ostaviti posljedice na plodnost, tj. prouzročiti otežano začeće i rizičnu trudnoću. Neka istraživanja pokazuju da tinejdžerskih trudnoća ima više ondje gdje se u obrazovnom sustavu obrađuje manje sadržaja o spolnom zdravlju.

Ponekad roditelji nemaju dovoljno vremena za razgovor o spolnosti (seksualnosti), a spolnost je često i tabu tema. Mladi kroz odrastanje procjenjuju koliko smo otvoreni po pitanju tema koje se tiču spolnosti. Primjerice, skloni smo djeci govoriti o spolnim organima koristeći umanjenice, zaobilazne nazive ili nadimke jer mislimo da još nije vrijeme da ih nazivaju njihovim pravim imenima. S djecom treba razgovarati primjereno njihovoj dobi i nema potrebe da nadimcima (pišo, pipica i slični slengovi) mistificiramo spolne organe. Također, nerijetko izbjegavamo svaki razgovor o ovim temama. Kada djeca po prvi puta zapodjenu razgovor poput onoga da im se netko sviđa u razredu, možemo tome pridati premalo pozornosti ili omalovažavati njihove osjećaje odgovorima kao što je „Ma, ti si još premlad za pravu ljubav“ ili ih zbog toga zadirkivati. Zapravo im tako šaljemo poruku da je nama neugodno dok o tome razgovaramo, da bi to njima trebalo biti nebitno ili da se zbog toga trebaju sramiti. Ako roditelji nisu otvoreni za ove teme, kada mladi počinju tjelesno i mentalno seksualno sazrijevati, svoje roditelje neće vidjeti kao saveznike kojima se mogu povjeriti ili ih pitati što ih zanima i muči, već kao strance ili čak neprijatelje u tom procesu. Potreba za istraživanjem osjećaja i novim saznanjima neće biti zadovoljena, stoga će je pokušati zadovoljiti negdje drugdje, često na neformalnim izvorima informacija, internetu, među vršnjacima i sl.

Ako se mladi o spolnom i reproduktivnom zdravlju informiraju iz pouzdanih izvora i na vrijeme, možemo značajno utjecati na smanjenje broja spolno prenosivih infekcija, neplaniranih trudnoća ili drugih neželjenih posljedica spolnih odnosa. Važno je da mlada osoba zna koje sve mogućnosti ima kako bi što spremnije i sigurnije započela spolni život.

Kako razgovarati s djecom i mladima o seksu?

Razgovor o seksualnosti s djetetom ne mora biti neki odabrani trenutak i ne ostvaruje se prilikom jednog razgovora već bi to trebao biti proces kontinuiranog odgoja i edukacije primjeren djetetovoj dobi. Roditeljstvom otvorenim za sve teme možete dijete potaknuti da vam se obrati u vezi svih svojih briga i nedoumica. Tada će se osjećati sigurnije i slobodnije će se obratiti roditelju i za teme spolnog i reproduktivnog zdravlja. Roditeljska otvorenost navedenim temama može biti izazov, ali je potrebna jer je seksualnost važan dio našeg života i uključuje važne životne odluke, ponekad brige i probleme, ali i mnogo užitaka i zadovoljstva. Zato je važno da roditelj i djeca zajedno oblikuju zdrav i odgovoran pristup seksualnosti.

Neki savjeti za razgovor:

1. Roditelji ne bi trebali čekati da im se dijete samo obrati.

Djeca često osjećaju neugodu prilikom razgovora o seksualnosti, koliko god roditelji mislili da su otvoreni prema svojoj djeci. Roditelji imaju odgovornost za ponašanje svoje djece i oni ih trebaju ohrabriti i potaknuti razgovor i o ovim temama.

Ulaskom u pubertet mladi doživljavaju brojne tjelesne promjene, npr. rast, pojačano znojenje i rast dlačica u oba spola, širenje bokova i rast grudi kod djevojaka, širenje ramena i rast penisa kod mladića, ali i psihičke promjene. Nikako nije manje važna i pojava prve mjesečnice kod djevojaka ili polucije kod mladića. Zbog toga se mladi mogu osjećati zbunjeno pa čak i posramljeno. Prihvaćanje tjelesnih, ali i psihičkih promjena koje se događaju može biti otežano zbog zadirkivanja u školi, među prijateljima i unutar obitelji. Roditeljska je uloga pružiti razumijevanje i podršku, a ako roditelj primijeti da dijete nešto muči, to je dobra prilika za razgovor. „Čini mi se da burno reagiraš kad netko primijeti da su ti počeli rasti brkovi. Ima li nešto što te posebno smeta, nešto čega se bojiš?“ može biti dobar uvod u razgovor.

Isto tako, ako tinejdžer posvećuje više pažnje svom izgledu, roditelj može reći „Primijetio/-la sam da se više sređuješ nego inače ili npr. da dulje boraviš u kupaonici. Ima li možda netko tko ti se posebno sviđa?„ Iako takvo pitanje može mlade naljutiti jer ga smatraju prelaženjem granica privatnosti, pokazivanje interesa za njihovo ponašanje daje im informaciju da njihovog roditelja zanima što se događa u njihovom životu.  

Ovo su samo neki od primjera kako roditelj može započeti razgovor o seksualnosti. Svako je dijete drugačije i podnosi proces sazrijevanja na svoj način. Teme mogu biti različite, ali je važno da roditelji dosljedno šalju djeci poruke da ih bezuvjetno vole i da im se mogu obratiti za bilo koju temu ili problem.

2. Roditelji moraju prihvatiti seksualnost svoga djeteta.

Prihvatiti seksualnost znači mnogo stvari. U prvom redu, roditelji trebaju prihvatiti da je njihovo dijete seksualno biće koje ima svoje osjećaje, misli, fantazije, ideje, nade, brige i probleme vezane za svoju seksualnost. Djeca već u dobi od dvije do četiri godine razvijaju interes za istraživanjem vlastitog tijela. S drugom djecom mogu se igrati „doktora“, mogu se osjećati posramljeno ako su goli i žele istražiti koje su razlike između dječaka i djevojčica.

Djeca i mladi mogu početi masturbirati u ranijim godinama nego što bi to roditelji očekivali. Ponekad se dogodi da roditelji ulove svoje dijete dok masturbira. Tada je važno ne posramiti dijete i ne govoriti mu lažne informacije (masturbiranje znači da ćeš biti neplodan s 30, to rade zločesta djeca, odlakavit će ti tijelo zbog toga...), već pokazati razumijevanje i ne produbljivati problem. Svaka negativna poruka koju roditelj tada pošalje svom djetetu može uzrokovati osjećaj posramljenosti, manjak samopouzdanja i negativno doživljavanje vlastitog tijela. Roditelji bi trebali djeci objasniti da nema ništa loše u tome što rade, ali da je to privatan čin koji ne bi trebalo raditi pred drugima.

Roditelji trebaju prihvatiti da njihovo dijete ima svoju spolnu orijentaciju. Ponekad to nije lako. Često djeca neheteroseksualne orijentacije osjećaju tugu i strah jer misle da ih roditelji ni prijatelji neće prihvatiti onakvima kakvi jesu. Ponekad mogu misliti da zbog svoje seksualne orijentacije nemaju pravo na ljubav. Istraživanja pokazuju da djeca roditelja koji prihvaćaju neheteroseksualnu orijentaciju svoje djece imaju manje psihičkih problema poput depresije i anksioznosti, te ostvaruju dugotrajnije i zdravije veze. Roditelji mogu imati različite stavove, ali gotovo svi roditelji žele svojoj djeci najbolje. Iz tog razloga, roditeljstvo može biti prilika za preispitivanje vlastitih stavova. Djeca čuju, pamte i pretvaraju rečenice svojih roditelja u temeljna vjerovanja. "Gej je ok, ali ne pod mojim krovom" se roditelju koji to govori može činiti kao obična, čak i općeprihvaćena misao, ali djeca to mogu pretvoriti u vjerovanje da za svoje roditelje oni ne mogu biti OK. 

Ako ste roditelj i sumnjate da je Vaše dijete neheteroseksualne orijentacije, javite nam se na pitaj@huhiv.hr i potrudit ćemo se Vama i Vašem djetetu biti podrška u ovom procesu.  

 3. Razgovor o spolnosti treba uključivati i razgovor o granicama, što znači da dijete zna da su intimni dijelovi tijela samo njegovi i da ga nitko nema pravo dodirivati na intimnim mjestima bez njegova dopuštenja.

Djecu (pogotovo u predškolskoj dobi) zanima istraživanje razlika između muškaraca i žena, što se može vidjeti u egzibicionističkim ponašanjima (skidanje pred drugom djecom). Roditelji ne smiju posramljivati svoje dijete, ali im to može biti dobra podloga za razgovor o granicama. Istraživanje je normalni dio procesa odrastanja, a djetetu je važno reći da mu nitko ne može ništa narediti.

Ponekad je kultura obitelji egzibicionistička, odnosno članovi kućanstva ne skrivaju intimne dijelove tijela. Iako se može činiti da to potiče slobodu u spolnosti, djetetu to može poslati krivu poruku, odnosno zbuniti ga u vezi granica svog tijela. Roditelje se stoga ohrabruje da se dijete, kao i roditelji, svlači u svojoj privatnosti. Skidanje pred drugima zadire u dječju spolnu intimu, zbog čega djeca mogu takva ponašanja dopustiti i drugim ljudima. Dopuštanje djetetu da ima svoju spolnu intimu daje mu osjećaj vrijednosti i autonomije u području seksualnosti.

4. Razgovor o spolnosti treba početi rano.

Takve teme trebaju biti dozirane i primjerene dobi djeteta. Razvojem spolnosti djeca razvijaju i veliki interes o njoj. Zadovoljenje tog interesa mogu tražiti među vršnjacima ili na internetu. Na internetu, u potrazi za informacijama, mogu naići na nepouzdane i neprikladne sadržaje, a u nedostatku provjerenih i točnih informacija, mogu posegnuti za ranim rizičnim ponašanjima kojima nisu emocionalno dorasla. Suprotno nekim stavovima, ne postoje istraživanja koja povezuju rano izlaganje sadržajima o spolnosti i ranije izlaganje seksualnim ponašanjima, već upravo suprotno. Ranije edukacije povezane su s kasnijim iskustvom prvog spolnog odnosa

5. Razgovor o spolnosti treba uključivati osjećaje.

Spolnost ima svoje biološke, ali i psihološke elemente koji uključuju osjećaje o kojima je također važno razgovarati. Primjerice, važno je objasniti da su, osim tjelesne dimenzije spolnog odnosa i tjelesnog užitka, važni i emocionalno približavanje, privrženost i povjerenje prema partneru. Osnovni je preduvjet početka spolne aktivnosti psihička zrelost i spremnost na spolni odnos koji će se temeljiti na ljubavi, poštovanju i uvažavanju želja i stavova obaju partnera. Tjelesna zrelost za spolni odnos (ulazak u pubertet) ne mora značiti i psihičku i emocionalnu zrelost. Komunikacija roditelja prema djeci treba uključivati visoki stupanj tolerancije, nenapadanja, neosuđivanja, prihvaćanja... Roditelji mogu pričati o svojim iskustvima – što je za njih ljubav, što su osjetili kad su se zaljubili, kada su znali da imaju povjerenja u svog partnera, je li im srce bilo slomljeno i kako su se od toga oporavili te je, unatoč svim tim iskustvima, potrebno naglasiti da svaka osoba taj proces doživljava na svoj način. Razgovori o osjećajima mogu za djecu i mlade biti iznimno korisni jer time osvještavaju važnost razvijanja vlastite intuicije u odnosima, razvijaju bolje prosuđivanje u odnosima i razumijevanje unutarnjih procesa. Također, razgovori povezuju roditelje i djecu te djeci mogu dati osjećaj da je roditelj njihova osoba od povjerenja.

6. Razgovor o spolnosti nije lagan!

Obje strane mogu osjećati neugodu prilikom razgovora i to je u redu. Ipak, taj je razgovor važan. Fizički razvoj spolnosti brži je od psihičkog, stoga je mladima potrebna podrška. Važno je otvoreno i prijateljski razgovarati o ovim temama, ali pritom zadržati autoritet i znati postaviti granice. Ponekad je teško uspostaviti razinu otvorene komunikacije s djetetom, a zadržati autoritet, pogotovo u temama o kojima i sami dok ste bili mladi niste nikome ništa govorili ili ste se bojali reći. No, ima načina kako doznati što Vaše dijete misli, što želi, u kojem se društvu kreće i kako se ponaša. Najbolje je da edukacija kreće iz obitelji, u čemu roditelji imaju jako važnu ulogu, a nadogradnja su škola, vršnjaci, liječnici i drugi stručnjaci.

Samoodgovornost mladih zajednički je imperativ suradnje roditelja, škole i zdravstva. Radi se o temeljnoj vještini i zaštitnom faktoru od mnogih rizičnih ponašanja koja uključuju i one seksualne, poput ranijih spolnih iskustava i nezaštićenih spolnih odnosa, ali i drugih rizičnih ponašanja poput konzumacije alkohola, cigareta i razvoja drugih ovisnosti. Drugim riječima, otvorenim pristupom možemo ostvariti mnogo više ciljeva.

Razgovor o prevenciji i usvajanju zdravih stilova života treba biti širi od same seksualnosti jer prevencija ovisnosti, promicanje mentalnog zdravlja i zdravih stilova života pozitivno utječe i na zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja. Roditelji trebaju nastojati razgovarati sa svojom djecom o tim temama na način koji je primjeren njihovoj dobi, posebno u situacijama kada mladi sami pokazuju interes za nekim pitanjima. Stručnjaci mogu pomoći roditeljima u osnaživanju njihovih vještina komunikacije s mladima. I mediji mogu mnogo pomoći te su važan partner u širenju preventivnih poruka i pomoć u edukaciji i informiranju o važnosti odgovornog spolnog ponašanja.

Savjetovalište za spolno zdravlje Hrvatske udruge za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (HUHIV) dostupno je mladima i odraslima za sva pitanja o spolnom i reproduktivnom zdravlju. Dovoljno je samo poslati e-mail na pitaj@huhiv.hr i možete dogovoriti telefonsko savjetovanje ili nazovite besplatni telefonski broj 0800 448 767.

Za savjet se možete obratiti i svom obiteljskom i školskom liječniku. Informacije vezane uz spolno zdravlje možete proučiti u besplatnoj aplikaciji i na istoimenoj web stranici Spolno zdravlje. Uz razne korisne sadržaje o spolnom i reproduktivnom zdravlju, aplikacija sadrži i kvizove znanja i tražilicu zdravstvenih usluga uz pomoć koje se možete informirati o dostupnim uslugama za zaštitu zdravlja, a pomoću aplikacije možete postaviti i pitanje na koje će Vam odgovoriti stručnjak u najkraćem mogućem roku.

Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnih hepatitisa (HUHIV)

prim. Tatjana Nemeth Blažić, dr. med., spec. epidemiologije

Nataša Dragaš Zubalj, univ. spec.,dr. med., spec. školske medicine

Izvori:

Bašić J. (2009). Teorije prevencije: prevencija poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih. Školska knjiga. Zagreb

Bašić J. (2000). Teorijski pristupi konceptima rizičnih i zaštitnih čimbenika u Rizični i zaštitni čimbenici u razvoju poremećaja u ponašanju djece i mladeži. Kratis. Zagreb 

Bašić J. (2000). Rizični i zaštitni čimbenici u razvoju poremećaja u ponašanju djece i mladeži: teorijsko motrište u Rizični i zaštitni čimbenici u razvoju poremećaja u ponašanju djece i mladeži. Kratis. Zagreb

Bašić J., Ferić M. (2004): Djeca i mladi “u riziku”: rizična ponašanja u Poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja: pristupi i pojmovna određenja. Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Zagreb

Douglas, K. (2012). The impact of sex education on the sexual behavior of young people. New York: United Nations

Johnson, T.C. (1998). Understanding children’s sexual behaviors: What is natural and healthy. South Pasadena

Silovsky, J.F., Bonner, B.L. (2003). Children with sexual behavior problems: Common misconceptions vs. Current findings (NCSBY Fact Sheet). University of Oklahoma

Vasta, R., Haith, M.M., Miller, S.A. (1998). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap

Slika: pexels.com