ENDOMETRIOZA

Endometrioza je složena kronična i progresivna bolest, kod koje tkivo slično sluznici maternice raste izvan maternice, najčešće na organima u maloj zdjelici, uzrokujući upalu i stvaranje ožiljnog tkiva. Ako se kasno prepozna, može imati ozbiljne posljedice kao što su neplodnost i kronična bol u zdjelici.

Dugoročno, osim što uzrokuje tjelesna oštećenja, česte su i emocionalne tegobe. Zbog česte stigmatizacije i dugotrajnog procesa postavljanja dijagnoze, bolest utječe na intimnu i profesionalnu sferu. U svijetu od endometrioze boluje oko 200 milijuna žena, odnosno smatra se da svaka deseta žena u reproduktivnoj dobi boluje  od ove bolesti.

Simptomi

Endometrioza može izazivati različite tegobe i značajno se razlikuju od pacijentice do pacijentice, no postoje žene s endometriozom koje nemaju simptome. Također ovise o lokalizaciji žarišta te su obično povezani s menstruacijom, ali intenzitet ne odgovora nužno stupnju uznapredovalosti bolesti. Primjerice, žene s uznapredovalom endometriozom ponekad uopće nemaju simptome, a neke žene s blažim oblikom bolesti imaju nepodnošljive bolove.

Najčešći simptomi:

• bolne (i obilne) menstruacije
• bol pri spolnom odnosu (dispareunija[1])
• kronična bol u zdjelici
• bol pri pražnjenju crijeva (dishezija) ili mokrenju
• nadutost
• mučnina
• kronični umor i manjak željeza (anemija - uslijed vrlo obilnih mjesečnica)
• neplodnost

Dugotrajni proces dijagnoze

Kako iza menstruacije i dalje stoji sram, time se i menstrualna bol često normalizira (zanemaruje njena jačina), a simptomi bolesti podcjenjuju. Mnoge žene godinama žive i rade pod opterećenjem bolesti jer se ne usude progovoriti o jakim bolovima koje imaju ili nisu dovoljno informirane. Skrivaju svoje tegobe od partnera i liječnika jer je menstrualna bol nešto „normalno“ ili zbog straha od osude.

Tako endometrioza utječe na spolnost i intimne odnose, samopouzdanje, romantične, odnosno partnerske odnose i mentalno zdravlje. To su faktori koji doprinose povećanoj vjerojatnosti anksioznosti i depresije kod oboljelih žena.

Može također imati i financijsko opterećenje. Mnoge se žene dodatno odlučuju na privatne klinike, u nadi uspješnijeg izlječenja, ili se obitelji odlučuju na potpomognutu oplodnju. Osim toga, neke žene zbog iscrpljujuće boli i/ili drugih simptoma nisu u stanju odlaziti na posao ili školovati se, što dovodi do izravnog gubitka prihoda za njih i njihove obitelji.

U Hrvatskoj je danas endometrioza prepoznata kao medicinski i javnozdravstveni problem. Procjenjuje se da 7-10% žena ima endometriozu, a da 3% žena plodne dobi ima značajne kliničke tegobe. Usprkos visokoj učestalosti, endometrioza ostaje često neprepoznata, te se u prosjeku čeka 3 do 10 godina za dijagnozu.

S obzirom na složenost bolesti, nije još uspostavljeno univerzalno optimalno liječenje, niti prevencija bolesti. Temeljni problem u pravovremenoj dijagnostici endometrioze je nepouzdana anamneza. Zato je iznimno važna edukacija žena, njihovih partnera i zdravstvenih djelatnicima te podizanje svijesti javnosti o ovoj bolesti.

Liječenje

Liječenje je fokusirano na kontrolu simptoma i poboljšanje kvalitete života, budući da trenutačno ne postoji lijek koji bi u potpunosti uklonio bolest.

Farmakološko liječenje (Lijekovi)

Moguće je liječenje lijekovima koji snižavaju razinu ženskih spolnih hormona (hormonalna terapija), što sprječava rast sluznice u maternici pa najčešće izostaje redovita menstruacija. Liječenje istovremeno zaustavlja rast i razgrađuje manja žarišta endometrioze. Oko 70% žarišta endometrioze reagira na hormonsko liječenje. O izboru odgovarajućeg lijeka odlučuje ginekolog, a važno je propisanu terapiju uzimati redovito i pravilno. Često se koriste i analgetici s protuupalnim djelovanjem, radi ublažavanja boli. Dodatno, hormonski lijekovi mogu imati nuspojave i nisu nužno prikladni za žene koje žele zatrudnjeti tijekom uzimanja terapije. Oni smanjuju ili zaustavljaju ovulaciju i menstrualni ciklus, ali nije trajno stanje. Prestankom terapije moguća je normalna uspostava prirodnog menstrualnog ciklusa i ovulacije, iako varira u vremenu koliko je potrebno da se plodnost povrati te hoće li biti potrebna dodatna medicinska pomoć.

Kirurško liječenje

Operacijom se nastoji potpuno ukloniti endometriotična žarišta uz očuvanje zdravih reproduktivnih i okolnih organa. Najčešće se obavlja laparoskopski[2], a nekad na otvorenom trbuhu, ili pristupom kroz rodnicu u slučaju endometriotičnih žarišta u rodnici. U težim oblicima bolesti liječnici mogu razmotriti potpuno uklanjanje maternice i jajnika (histerektomija), no ni taj zahvat ne mora uvijek biti trajno rješenje jer se simptomi ponekad mogu vratiti. Nakon operacije također je moguća hormonalna terapija jer drži endometriozu pod kontrolom nakon kirurškog liječenja ili da se unište žarišta koja su bila nedostupna zahvatu.

Dodatno, predlaže se interdisciplinarni pristup liječenja bolesti, što bi osim farmakološkog liječenje i/ili operacije, uključivalo fizioterapiju kako bi se ojačali zdjelični mišići što bi moglo smanjiti kroničnu bol, kao i psihološku podršku i psihoterapiju za lakše nošenje sa stresom, anksioznošću i depresijom uslijed tereta bolesti.

Izvori:

Barišić, I. (2024). I u Hrvatskoj je prepoznat medicinski i javnozdravstveni značaj endometrioze. Hrvatski časopis za javno zdravstvo, 19 (59), 45-48. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/318261

Tragantzopoulou P. Endometriosis and stigmatization: A literature review. Journal of Endometriosis and Pelvic Pain Disorders. 2024;16(2):117-122. doi:10.1177/22840265241248488

WHO, (2025). Endometriosis., Preuzeto s https://www.who.int/

[1] Vidi članak Bolni spolni odnosi kod žena

[2] Laparoskopski zahvat je minimalno invazivna operativna metoda kod koje se kroz male rezove na trbuhu uvode kamera i instrumenti, što omogućuje brži oporavak, manje boli i ožiljaka. Ova metoda se koristi kod različitih ginekoloških operativni zahvati.